Analizirali smo izvršenje gradskih proračuna za 2014. godinu po kriteriju potrošnje per capita, kao i po udjelu potrošnje u cjelokupnom proračunu, te dobili top deset najštedljivijih hrvatskih gradonačelnika po oba kriterija. Daleko najmanje novca za reprezentaciju po glavi stanovnika potrošio je tako prvi čovjek Zlatara, a po štednji se, po oba kriterija, ističe gradonačelnica Siska Kristina Ikić Banić

Troškovi reprezentacije i intelektualnih usluga koje se plaćaju iz lokalnih proračuna stavke su zbog kojih često dolazi do mini afera, burnih rasprava, optužbi za rastrošnost i bahatost. Nije malo primjera da su pojedini gradonačelnici, pod paljbom gradske oporbe i javnosti, bili prisiljeni povući prijedlog proračuna i u normalne okvire svesti prenapuhane stavke 'reprezentacije' kojom si neki od njih osiguravaju luksuzan mandat – skupe ručkove, poklone i peglanje kartica više-manje po osobnom nahođenju i željama. Jedan od njih, suočen s kritikama i amandmanima koji su išli ka smanjenju stavke za reprezentaciju, povukao je čitav proračun jer on nije 'gradonačelnik koji samo sjedi'. 

No, kao i obično, u moru negativnih vijesti i primjera koji betoniraju sliku političara-uhljeba i boraca za vlastitu korist, do javnosti teško dopiru pozitivni primjeri i priče.  A nije ih malo. Puno je lokalnih političara i gradonačelnika koji doista paze na svaku kunu i umjesto na luksuz i osobne pogodnosti novac građana troše u građanima korisne svrhe. Iako su neki od njih medijski prisutni te su svoje mjere štednje, među kojima je reprezentacija obično prva na udaru, vješto i medijski prezentirali i tako poentirali, dosta je onih koji svoju skromnost ne oglašavaju.

Analitičari portala Gradonačelnik.hr pročešljali su podatke Ministarstva financija za 2014. (podaci za prošlu godinu još uvijek nisu kompletirani) i usporedili podatke o troškovima reprezentacije po gradovima po dva kriterija - u odnosu na broj stanovnika, te s obzirom na udio u proračunu. Dobili smo tako top liste deset najštedljivijih po jednom i drugom kriteriju, a usporedbom ove dvije liste vidimo da se čak pet gradonačelnika/ca (Sisak, Pula, Samobor, Kaštela i Zagreb) nalaze na obje.

Potrošnja per capita

Brojke tako govore da je, s obzirom na potrošnju proračunskog novca per capita, najštedljiviji gradonačelnik u Hrvatskoj prvi čovjek Zlatara Stanko Majdak. Majdak je, doduše, u analiziranoj godini i imao najmanje novca na raspolaganju – tek 7.652.886 kuna, od čega je u 2014. godini za reprezentaciju  potrošio 14.212 kuna, odnosno 2,331 kuna po glavi stanovnika.

Druga najštedljivija je gradonačenica Siska Kristina Ikić Baniček koja je ujedno i najskromnija gradonačelnica jednog velikog grada i trošila je osjetno manje od ostalih svojih kolega – 2,567 kuna po glavi stanovnika. Sisak naime ima 47.768 stanovnika, a iz proračuna koji je 2014. godine iznosio 165.823.849 kuna, za reprezentaciju je potrošeno 122.602 kune. 

Na trećem je mjestu nacionalne ljestvice je gradonačelnik Donjeg Miholjca Zoran Kovač. Riječ je o malom gradu (9.491 stanovnika), sa malim proračunom (16.101.771 kuna), a za prezentaciju je potrošeno 29.512 kuna ili 3,109 kuna po glavi stanovnika.

Četvrti je prvi čovjek grada Kaštela Ivan Udovičić, koji je od 101.969.801 proračunskih kuna za reprezentaciju potrošio 121.297 ili 3,137 kuna po glavi stanovnika.

Peti najštedljiviji je ujedno i najštedljiviji gradonačelnik iz kategorije srednjih gradova, prvi čovjek Ivanca Milorad Batinić. Za reprezentaciju je potrošio 3.419 kuna per capita (47.037 kuna, a ukupni proračun grada je 22.273.899 kuna).

Iako su njegovi troškovi reprezentacije nekoliko desetaka puta veći nego kod ostalih gradonačelnika, zbog isto toliko većeg proračuna i broja stanovnika, prvi čovjek Zagreba Milan Bandić, također se našao na top listi deset najštedljivijih u državi. Od proračunskih 7.633.266.278 kuna na reprezentaciju je potrošio 2.725.334, odnosno 3,450 kuna po glavi stanovnika.

Odmah iza Zagreba, po štedljivosti je pozicioniran Samobor i njegov gradonačelnik Krešo Beljak koji je za reprezentaciju potrošio 4.034 kune po glavi stanovnika (4,034151.825 od proračunskih 149.754.958 kuna).

Osmi najštedljiviji dolazi opet iz kategorije malih gradova, prvi čovjek Otočca Stjepan Kostelac koji je potrošio 4,108 kuna po glavi stanovnika (40.172 od 20.247.323 proračunskih kuna).

Na devetom mjestu je gradonačelnik Pule Boris Miletić sa 4,231 kune per capita za reprezentaciju (243.093 kuna iz proračuna teškog 365.890.023 kune).

Top listu deset hrvatskih gradonačelnika s najmanjim troškovima reprezentacije zaključujemo sa Bjelovarom i njihovim gradonačelnikom Antunom Korušecom koji je iz proračuna teškog 108.980.470 kuna za reprezentaciju potrošio 187.937 kuna, odnosno 4,666 kuna po glavi stanovnika.

Udio u proračunu

Kada se pak troškovi reprezentacije analiziraju po kriteriju udjela u proračunu, dobivamo nešto izmijenjenu listu. Iako se, gledajući isključivo brojke, nalazi na prvom mjestu, Zagreb zbog svog ogromnog proračuna, u kojem se i dvomilijunska stavka za reprezentaciju čini majušna (tek 0,036 posto), nije dio ove analize.

Na prvom mjestu najštedljivijih po ovom se kriteriju u tom slučaju nalazi Pazin i njegov gradonačelnik Renato Krulčić, koji je na reprezentaciju potrošio tek 40.874 kuna, što je 0,056 posto proračuna koji je 2014. iznosio 73.456.932 kuna.

Iza Krulčića dolazi po oba kriterija najštedljivija gradonačelnica, Kristina Ikič Baniček koja je za čašćenje, poklone i ostale svoje reprezentativne potrebe potrošila tek 0.074 posto proračuna (122.602 od 165.823.849 kuna).

Ponavlja se i ime Borisa Miletića, koji je po kriteriju potrošnje u odnosu na visinu proračuna na petom mjestu najštedljivijih jer je potrošio te, 0,088 posto proračuna na reprezentaciju (243.093 od 275.737.799 kuna). Ista stvar je i sa Samoborom i njegovim prvim čovjekom Krešom Beljakom (151.825 od 149.754.958 kuna), te Ivanom Udovičićem iz Kaštela (121.297 od 101.969.801 kuna).

Na osmom mjestu najštedljivijih plasirao se gradonačelnik Zadra Božidar Kalmeta, sa troškovima reprezentacije od 439.555 kuna, što je 0,129 posto od ukupnog proračuna teškog 340.293.837 kuna. Odmah iza Zadra ide susjedni Nin i njegov gradonačelnik Emil Ćurko, čijih 24.988 kuna potrošenih za reprezentaciju čine 0,134 posto proračuna teškog 18.625.715 kuna.

Slijedeći je Ivo Baldasar i Split, koji je, slično kao i Bandić u Zagrebu, na reprezentaciju potrošio višestruko više od ostalih kolega – 1.088.821 kuna, no to je tek 0.153 posto splitskog proračuna teško 710.647.273 kuna. Na devetom mjestu je Ivica Vrkić, prvi čovjek Osijeka, sa potrošenih 590.924 tisuće kuna, što je 0,154 posto proračuna teškog 393.095.321 kuna. Listu zaključuje prvi čovjek Varaždina Goran Habuš sa reprezentacijom od 344.439 kuna, što je 0,158 posto od proračuna teškog 218.056.000 kuna.

Ljestvice najboljih gradonačelnika prema veličini gradova (mali, gradovi srednje veličine, veliki) možete pogledati u galerijama. 

Gradski vijećnici u Petrinji, Pleternici, Belišću, Hrvatskoj Kostajnici, Čabru i Biogradu na moru radili su za nula kuna naknade. Metković je za tu svrhu izdvojio 323 kune u godinu dana, ili 0,001 posto svog proračuna, a na top listi deset gradova sa najmanjim izdvajanjima za rad svojih političara našli su se Slavonski Brod, Bjelovar, Đurđevac, Pakrac i Križevci...

MOST i njegov današnji potpredsjednik Vlade Božo Petrov prije tri godine su u fokus hrvatske javnosti došli senzacionalnom pobjedom nad dotadašnjim neupitnim vladarom Metkovića Stipom Gabrićem Jambom. No, ono što ih je lansiralo u medijsku orbitu i put do nacionalne politike i vlasti su radikalne mjere štednje koje su uveli kako bi sanirali milijunske dugove koje su od njega naslijedili. Jedna od tih mjera bilo je i smanjenje naknade gradskim vijećnicima, koja je svedena na simboličku jednu kunu po sjednici.

Ovakav pristup upravljanju i vladanju hrvatskoj javnosti navikloj na poimanje politike kroz prizmu uhljebljivanja, rastrošnosti i bahatosti, predstavljao je potpuno osvježenje i tračak nade da je moguće ipak drugačije. Pogotovo što se u isto vrijeme, nakon lokalnih izbora 2013. pojavilo nekoliko sličnih primjera lokalnih političara kojima nije primarni cilj podebljati vlastiti proračun već spasiti onaj gradski.

Pisalo se tako o gradonačelniku Ludbrega Dubravku Biliću koji se odrekao vlastite gradonačelničke plaće, a plaće djelatnicima javne uprave smanjivao je dva puta. Gradonačelnik Omiša, danas također MOST-ovac, Ivan Kovačić nije išao na smanjivanje plaća ali se zato odrekao službenog automobila da bi se izgradio vrtić u jednom prigradskom selu. Plaće je smanjivao i raznorazne naknade ukidao i gradonačelnik Delnica Ivica Knežević, čime je osigurao produljeni boravak djeci u vrtićima za istu cijenu...

Analitičari portala gradonačelnik.hr pročešljali su podatke Ministarstva financija o izvršenju lokalnih proračuna za 2014. godinu (za prošlu godinu još uvijek ne postoje svi podaci), te pronašli još primjera koji su ostali u medijskoj sjeni a koji opovrgavaju teze da su 'svi političari isti' i da im je stalo jedino do vlastitih interesa i koristi.

U Hrvatskoj tako postoji još šest gradova čiji vijećnici nisu primali nikakvu naknadu za svoj rad u lokalnom predstavničkom tijelu – Petrinja, Pleternica, Belišće, Hrvatska Kostajnica, Čabar i Biograd na moru.

Gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović u izbornoj se noći obvezao da će prvu godinu gradonačelničke dužnosti obnašati volonterski i s tih 350.000 kuna namiriti neisplaćene poticaje i dugove prethodne vlasti prema udrugama. Gradskoj administraciji poručio je pak da ničije mjesto nije zacementirano niti će se dalje njegovati 'plaćena demokracija', pa stoga gradski vijećnici u Petrinji za svoj grad rade za nula kuna.

Ograničeni gradski proračun plaćama vijećnika u 2014. nisu opterećivali niti Pleternice i Belišće pa su njihovi gradonačelnici Antonija Jozić i Dinko Burić imali više manevarskog prostora za pokrivanje drugih potreba funkcioniranja svojih gradova.

Vijećnike volontere u toj su godini, od malih gradova, imali Hrvatska Kostajnica (gradonačelnik Tomislav Paunović), Čabar( Kristijan Rajšel) i Biograd na moru (Ivan Knez).

Top deset po per capita kriteriju

Troškove naknada za gradske vijećnike analizirali smo po kriteriju iznosa naknada 'per capita', ali i u odnosu na ukupni gradski proračun, te smo tako dobili top listu deset najštedljivijih gradskih uprava u Hrvatskoj. Većina od njih su gradovi male i srednje veličine, a samo su dva velika grada – Slavonski Brod i Bjelovar.

Prvi je na listi Metković, čiji su gradski vijećnici pod upravljanjem gradonačelnika Bože Petrova, u godinu dana iz gradskog proračuna ukupno dobili – 323 kune, ili 0,001 posto ukupnog gradskog proračuna za tu godinu, a time i dalje definitivno spadaju u sferu volontera.

Slavonski Brod (gradonačelnik Mirko Duspara), isplatio je svojim vijećnicima 232.982 kune, što je 0,211 posto gradskog proračuna, a po specijaliziranom indeksu, po glavi stanovnika, to iznosi 3.94 kuna. Kada se gleda po kriteriju troškova per capita, slijedeći grad s najjeftinijim vijećnicima je Bjelovar (gradonačelnik Antun Korušec) sa ukupnom cifrom od 251.275 kuna, odnosno 6,24 kuna po glavi stanovnika, a iza njega Đurđevac (gradonačelnik Željko Lacković), koji je na vijećnike u toj godini potrošio 51.981 kuna, ili 6,29 po glavi stanovnika. No, analizirajući ove troškove po kriteriju udjela u proračunu, Đurđevac je na trećem mjestu, odmah iza Slavonskog Broda, jer je na vijećnike potrošio tek 0,213 posto svog proračuna. Iza Đurđevca, po ovom kriteriju je Pakrac (gradonačelnik Davor Huška), koji je na vijećničke naknade potrošio 103.953 kuna, ili 0,23 svog proračuna.

Udio u proračunu

Bjelovar je i po kriteriju potrošnje u odnosu na proračun u top deset najštedljivijih, sa 0,231 posto proračuna koji je otišao na vijećnike, ovaj put na petoj poziciji. Na šestom mjestu je Korčula (sad već bivši gradonačelnik Vinko Kapelina), koja je svoje vijećnike u godinu dana platila 82.125 kuna, odnosno 0,242 posto proračuna. Slijede Križevci (gradonačelnik Branko Hrg) sa 141.513 kuna, ili 0,248 posto proračuna izdvojenog za naknade vijećnicima, te Poreč (gradonačelnik Edi Štifanić) koji je za vijećnike izdvojio 322.946 kuna, što je 0,278 posto proračuna. Na devetom mjestu najjeftinijih gradskih vijećnika je Lipik (gradonačelnik Vinko Kasan), sa troškom od 107.918 kuna, što je 0,283 posto proračuna, te na desetom mjestu Daruvar (gradonačelnik Dalibor Rohlik) sa 74.572 kuna ili 0,286 posto proračuna.

Kad analiziramo po per capita kriteriju, na petom mjestu je Daruvar (gradonačelnik Dalibor Rohlik), sa isplaćenih 74.572 kune (6,41 po glavi stanovnika), šesti Zlatar (gradonačelnik Stanko Majdak) sa 39.668 kuna (6,5 per capita), sedmi Križevci (gradonačelnik Branko Hrg)sa 141.513 kuna ( 6,7 per capita), osmo Oroslavje (gradonačelnik Ivan Tuđa) sa 63.353 kune (10,32 per capita), Klanjec (gradonačelnik Zlatko Brlek) sa 31.118 kuna (10,68 per capita) i na desetom mjestu Nova Gradiška (u to vrijeme je gradonačelnik bio Željko Bigović), čiji su vijećnici koštali 173,464 kuna ili 12,2 kuna po glavi stanovnika.

Za svoje školarce i studente Novska je u 2014. izdvojila čak 4,96 posto svog proračuna, odnosno 129 kuna per capita. Gledajući po kriteriju udjela u proračunu, slijede Imotski, Vukovar , Čakovec i školarine Pregrada, dok su po per capita kriteriju među prvih pet Rovinj, Cres, Labin, Mali Lošinj i Vis. Od velikih gradova za stipendije i školarine najviše je izdvojio Varaždin

Iako u Hrvatskoj iz godine u godinu raste broj visokoobrazovanih, čak i po ovoj statistici još uvijek kaskamo za EU prosjekom. Prema podacima Eurostata iz 2014. godine, imali smo 32,2 posto visokoobrazovanih u dobnoj skupini od 30-34 godine, dok je prosjek članica EU iznosio 37,9 posto. S obzirom pak na sve masovnije ekonomsko iseljavanje upravo te populacije – visokoobrazovanih mladih ljudi iz Hrvatske, kao i negativne demografske trendove, jasno je da ćemo vrlo teško dostići i trenutni europski prosjek, a kamoli cilj kojeg je postavila Europska unija i po kojem bi sve članice do 2020. godine trebale dostići prosjek od 40 posto visokoobrazovanih u ovoj dobnoj skupini.

Upravo iz ovih razloga, jako je bitno proširiti pristup visokom obrazovanju i na one društvene skupine koje inače, zbog socioekonomske situacije, to ne bi bili u mogućnosti. A da se ulaganje u studente putem stipendiranja višestruko isplati govore podaci OECD-a po kojima je prosječna stopa povrata za javna ulaganja u visoko obrazovanje po studentu 300-400%, s ukupnim neto profitom za državu od 60.000 EUR za vrijeme trajanja životnog vijeka pojedinca.

Ulaganje u obrazovanje svojih mladih sugrađana kao jednu od ključnih zadaća prepoznali su i brojni čelnici naše lokalne samouprave koji iz svojih proračuna izdvajaju znatne iznose za stipendije i školarine. Analitičari gradonačelnik.hr-a proanalizirali su podatke Ministarstva financija o izvršenju gradskih proračuna za 2014. godinu (podaci za 2015. još nisu kompletirani), po kriteriju izdvajanja po glavi stanovnika te u odnosu na cjelokupni proračun, te smo dobili top listu gradova i gradonačelnika koji su najviše izdvajali za svoje mlade. Na obje liste u prvih deset su se plasirali mali i srednji gradovi, dok se veliki gradovi, od kojih je prvi Varaždin, nalaze tek oko 20-og mjesta.

Uvjerljivi prvak po ulaganju u stipendije i školarine je grad Novska, odnosno njegov gradonačelnik Vlado Klasan. Za ovu stavku Novska je naime u 2014. izdvojila čak 4,96 posto svog proračuna, odnosno 129 kuna per capita.

Gledajući po kriteriju udjela u proračunu, iza Novske sa uloženih 3,43 posto proračuna slijedi Imotski (gradonačelnik Ante Đuzel), a potom Vukovar (Ivan Penava preuzeo je grad na izvanrednim izborima u lipnju od dotadašnjeg gradonačelnika Željka Sabe), koji je za stipendije i školarine izdvojio 2,84 posto svog proračuna.

Na četvrtom mjestu je Čakovec (gradonačelnik Stjepan Kovač) sa uloženih 2,31 posto proračuna, na petom je sa 1,88 posto proračuna izdvojenih za stipendije i školarine Pregrada (gradonačelnik Marko Vešligaj), a na šestom sa 1,81 posto Labin (gradonačelnik Tulio Demetlika). Sedmo mjesto, sa izdvojenih 1,68 posto proračuna pripalo je Iloku (gradonačelnik Zvonimir Dragun), osmo sa 1,66 posto Buzetu (gradonačelnik Siniša Žulić), deveto mjesto dijele Rovinj (Giovanni Sponza) i Oroslavlje (Ivan Tuđa) sa 1,56 posto izdvajanja. Listu zaključuje Sinj (tadašnji gradonačelnik Ivica Glavan na žalost je u međuvremenu preminuo) koji je za pomoć svojim školarcima i studentima u 2014. izdvojio 1,51 posto proračuna.

Gledamo li po per capita kriteriju, situacija je, logično, nešto različita pa se Rovinj sa izdvajanjem od 125,27 kuna po glavi stanovnika sa devetog mjesta penje na drugo, odmah iza Novske. Na listu se, na treće mjesto, plasirao i Cres (gradonačelnik Kristijan Jurjako), financirajući školarce i studente sa 118,41 kunom po glavi stanovnika. Sa 100,02 kune per capita izvojene za stipendije i školarine na četvrtom mjestu je Labin, slijedi Mali Lošinj (Gari Cappelli) sa 99,66 kuna per capita, Vis (Ivo Radica) sa 99,12 kuna te Vukovar sa 97,96 kuna.

Na osmom mjestu 'per capita ljestvice' , sa izdvojenih 97,42 kune je Buzet, slijedi Imotski sa 93,27 kuna, a na desetom je mjestu Novalja (Ante Dabo) sa 89,95 kuna po stanovniku uloženim u stipendije i školarine.

Kad su veliki gradovi u pitanju, najviše je, sa 1,09 posto proračuna i 50,86 kuna po glavi stanovnika, svoje studente i školarce pomogao Varaždin (Goran Habuš). Slijede Vinkovci, Slavonski Brod, Split, Kaštela, Velika Gorica, Sisak, Pula, Bjelovar i Samobor.

Sa uloženih 3,611,25 kuna po glavi stanovnika, odnosno čak 37,07 posto proračuna, Vis se istaknuo kao apsolutni prvak u brizi i ulaganju u predškolsko obrazovanje. Slijede Jastrebarsko, Dugo Selo, Velika Gorica, Duga Resa, Zlatar i Kaštela

Godinama već stručnjaci i demografi upozoravaju na negativne demografske trendove u Hrvatskoj koji se sve češće svode pod zastrašujuće pojmove izumiranja i bijele kuge. Posljednji pozitivan prirodni prirast stanovništva zabilježili smo 1997. godine, a strmoglava nizlazna putanja potvrđuje se iz godine u godinu, u 2014. godini rođeno je najmanje djece otkad se vode statistike – manje od 39. 000. Istodobno, umrlo je više od 52.000 ljudi, čime je Hrvatska prirodnim putem (ne računajući emigraciju), ostala bez grada veličine Trogira.

I dok političari na nacionalnoj razini problem misle rješavati pronatalitetnim mjerama poput povećanja naknada za rođenje svakog djeteta ili delimitiranja porodiljnih naknada, demografi tvrde da od toga rezultata neće biti. Takve mjere, tvrde, mogu dati rezultata jedino ako su dio ekonomske politike kakve imaju razvijene zemlje a koje, uz porezne olakšice, dječje doplatke i rodiljne naknade, jako puno ulažu u vrtiće i jaslice. Demografi upozoravaju da bi država, želi li promijeniti demografsku sliku i negativne trendove, morala svakom roditelju jamčiti pravo na smještaj djeteta nakon prve godine života u jaslice, vrtić ili pak osigurati dadilju, no realna slika u Hrvatskoj je potpuno drugačija. Unatoč smanjenju broja rođene djece, svake godine u medijima pratimo drame oko upisa u vrtiće bez kojih je znalo ostati gotovo 2000 djece.

S obzirom da su vrtići, odnosno predškolski odgoj, obveza i domena lokalne samouprave, analitičari gradonačelnik.hr-a istražili su koji gradovi su najviše brinuli za svoje mlade obitelji.

Udio u proračunu

Podatke Ministarstva financija o ulaganju u predškolsko obrazovanje u 2014. (podaci za 2015. još nisu kompletirani), analizirali smo po per capita kriteriju, kao i u odnosu na ukupne gradske proračune. Po oba kriterija, sa uloženih 3,611,25 kuna po glavi stanovnika, odnosno čak 37,07 posto proračuna, kao apsolutni prvak u brizi i ulaganju u vrtiće istaknuo se Vis (gradonačelnik Ivo Radica).

Na drugom mjestu, sa 32,86 posto proračuna uloženog u predškolski odgoj nalazi se Jastrebarsko (gradonačelnik Zvonimir Novosel), koje je pak po per capita kriteriju (1.186,13 kuna po glavi stanovnika) na trećem mjestu. Upravo u 2014. godini Jastrebarsko je zabilježilo svoj mali baby boom, kada su u rujnu dostigli broj novorođenih iz 2013. godine.

Dugo Selo (Stipo Velić) u vrtiće je uložilo 27,60 posto svog proračuna i tako se plasiralo na treće mjesto naše top liste, slijedi Velika Gorica (Dražen Barišić) sa 21,53 posto proračuna, te Duga Resa (Ivan Baršić) sa 21,20 posto.

Na šestom je mjestu Zlatar (Stanko Majdak), koji je za predškolsko obrazovanje odvojio 19,48 posto svog proračuna, sedme su Kaštela (Ivan Udovičić) sa 19,33 posto, potom Ivanić-Grad (Javor Bojan Leš) sa 18,54 posto, te Sveti Ivan Zelina (Hrvoje Koščec) sa 18,02 posto. Deseto mjesto pripalo je Bujama (Edi Andreašić) koje su za svoje predškolsko obrazovanje odvojile 17,73 posto proračuna.

Izdvajanje per capita

Zanimljivo je da polovicu top deset liste po per capita kriteriju čine istarski gradovi. Na drugo mjesto, iza Visa, sa uloženih 1.609,12 kuna po glavi stanovnika za vrtiće plasirao se Krk (Darijo Vasilić). Kao što smo rekli, slijedi Jastrebarsko, a na četvrtom mjestu je sa 1.147,76 kuna po glavi stanovnika Zagreb (Milan Bandić). Peti je Poreč (Edi Štifanić) sa uloženih 992,73 kune, šesti Umag (Villi Bassanese) sa 961,25 kuna, sedmi Novigrad (Anteo Milos) sa 906,73 kune, osma Velika Gorica (839,72 kune), deveti Pazin (Renato Krulčić) sa 838,58 kuna. Na deseto mjesto i ove liste, sa sa 780,13 kuna po glavi stanovnika uloženih za vrtiće, plasirale su se Buje.

Nakon Zagreba i Velike Gorice, koji su se po ulaganju u predškolsko obrazovanje po per capita kriteriju plasirali među prvih deset, od velikih gradova slijede Karlovac, Šibenik, Pula, Samobor, Dubrovnik, Kaštela, Zadar i na desetom mjestu Split.

Gradonačelnik Đurđevca Željko Lacković rupu od pet milijuna kuna u proračunu u dvije godine je sanirao a proračun prebacio u suficit odlučnim mjerama štednje pa ne čudi što je na službena putovanja potrošio svega 323 kune. U vrhu najštedljivijih kada su putovanja u pitanju nalaze se i gradonačelnici Novog Marofa, Popovače, Varaždinskih Toplica i Dugog Sela, redom malih i srednjih gradova

Iako cifra od 323 kune potrošene na službena putovanja djeluje ekstremno te navodi na pitanje koji je 'modus operandi' đurđevačkog gradonačelnika i zbog čega nije sklon službenim putovanjima, situacija koju je zatekao u gradskoj blagajni nakon što je kao nezavisni kandidat 2013. osvojio vlast, prilično objašnjava ovakvu politiku. Željko Lacković i njegov tim dočekala je rupa od pet milijuna kuna koje je trebalo podmiriti kako bi grad mogao normalno funkcionirati. Jedan od prvih poteza stoga je bilo smanjenje plaća zaposlenima u gradskoj upravi i poduzećima, te promjena u postupku javne nabave kojima je u roku dvije godine proračun uspio prebaciti u stanje suficita. Na plaćama zaposlenih u gradskoj upravi i naknadama vijećnicima uštedio je oko tri milijuna kuna, dok je objedinjenjem javne  nabave za ustanove i poduzeća uštedio još 1,6 milijun kuna. 'Tajna štednje leži u malim računima, u njima se krije pravo bogatstvo', poručuje Lacković kojega su mediji već proglasili jednim od najštedljivijih hrvatskih gradonačelnika. Grad vodi volonterski, a prihode ostvaruje u svom odvjetničkom uredu. Iako grad ima tri službena automobila on nikada, kaže, nije koristio ni službeni automobil ni mobitel, niti je uzeo gradsku dnevnicu. Ne treba onda čuditi što je na stavku 'službena putovanja' potrošio tek spomenutih 323 kune, što je 0,001 gradskog proračuna Đurđevca ili pak 0,039 kuna po glavi stanovnika. 

U razgovoru za Večernji list, povodom našeg istraživanja, Lacković je pak napomenuo da čak ni ove 323 kune nije potrošio on, nego vjerojatno njegova zamjenica. On, naime, na sva službena putovanja ide vlastitim automobilom, o vlastitom trošku. Zalaže se za to da se u svim gradovima do 10.000 stanovnika uvede volontiranje kao oblik upravljanja i smatra da volonterstvo na dužnosničkim položajima nije privilegij samo onih koji imaju novac pa si to mogu priuštiti. 'I oni koji su na burzi rada imaju znanja a ne dobivaju ni kune', zaključuje Lacković. 

Koliko su putovali ostali hrvatski gradonačelnici i koji su bili najštedljiviji kad je ova stavka u pitanju istražili smo analizirajući podatke Ministarstva financija o izvršenju gradskih proračuna za 2014. godinu (podaci za prošlu godinu još nisu kompletirani), po kriteriju potrošnje po glavi stanovnika, ali i u odnosu na ukupni proračun.

Drugi, iza Lackovića, najštedljiviji gradonačelnik u 2014. bio je tadašnji prvi čovjek Novog Marofa Darko Hrenić, koji je na putovanja potrošio 2.905 kuna, što je 0,219 kuna po glavi stanovnika ili pak 0,018 posto gradskog proračuna, čime je zauzeo treće mjesto i na top deset listi po kriteriju udjela u proračunu.

Tu je i prvi čovjek Popovače, Josip Mišković, čija putovanja su građane koštala tek 0,487 kuna per capita, dok je, kada je udio u proračunu u pitanju, on na drugom mjestu, ispred Darka Hrenića, sa 0,016 posto proračuna potrošenog na putovanja.

Gradonačelnica Varaždinskih Toplica Goranka Štefanić na svoja je službena putovanja potrošila 0,499 kuna, po glavi stanovnika, odnosno 0,028 posto ukupnog gradskog proračuna. Na petom je mjestu gradonačelnik Dugog Sela Stipo Velić sa troškom od 0,721 kuna po glavi stanovnika, odnosno 0,031 posto proračuna. Šesti najskromniji hrvatski gradonačelnik, kada su troškovi putovanja u pitanju, je prvi čovjek Kutjeva, ujedno i najmlađi hrvatski gradonačelnik Josip Budimir, s potrošenih 0,859 kuna per capita. S tim da treba uzeti u obzir da je Budimir preuzeo ključeve grada i njegovog proračuna na izvanrednim izborima u travnju 2014. godine.

Na sedmom mjestu je Hrvoje Košćec, prvi čovjek Sveti Ivan Zeline, čija putovanja su građane koštala 0,915 kuna po glavi stanovnika, dok je osmi Drago Prahin iz Svete Nedelje sa troškovima putovanja od 0.981 kuna po stanovniku. Listu top deset najštedljivijih zaključuju gradonačelnici Duge Rese Ivan Baršić (1,006 kuna po stanovniku) i Ivaneca Milorad Batinić (1,135 kuna per capita).

Kad gledamo po kriteriju udjela troškova za službena putovanja u čitavom proračunu, Sveta Nedelja i Drago Prahin su na visokom četvrtom mjestu (0,026 posto proračuna), na petom je Goranka Štefanić, Varaždinske Toplice (0.028 posto proračuna), šesti je Stipo Velić, Dugo Selo (0,031 posto proračuna), a na sedmom mjestu je gradonačelnik Zaboka Ivan Hanžek (0,033 posto proračuna). Osmo mjesto najštedljivijih po ovoj top listi, s potrošenih 0,038 posto proračuna na putovanja, dijele gradonačelnici Ivanić-Grada Javor Bojan Leš i Čabra Kristijan Rajšel. Deveti je prvi čovjek Sveti Ivan Zeline Hrvoje Košćec koji je za putovanja potrošio 0,045 posto gradskog proračuna, a na desetom mjestu je prvi čovjek Duge Rese Ivan Baršić (0,046 posto proračuna).

Sa 913.175 kuna uloženih u svoje poljoprivrednike, što je 2,03 posto ukupnog gradskog proračuna, Ivanić-Grad je višestruko nadmašio gotovo sve velike gradove koji barataju puno većim proračunima nego što ga ima ovaj grad

Kolika je važnost poljoprivrede i njezina razvoja u EU dovoljno govori činjenica da upravo poljoprivredna politika dobiva najviše novca, gotovo polovicu ukupnog proračuna EU. Za Hrvatsku je pak, s obzirom da gotovo 40 posto stanovništva živi u ruralnim krajevima, poljoprivredna je politika i ulaganje u nju još životno važnije. No, kao i na drugim poljima, iskorištenost EU fondova je na vrlo niskoj razini, a kao jedan od većih problema navodi se jaz između vrlo malih i teško održivih poljoprivrednih gospodarstava te velikih proizvođača koji drže 10 posto korištenog poljoprivrednog zemljišta. Dok u EU ključnu snagu ruralnog razvoja čine upravo proizvođači srednje veličine, u Hrvatskoj gotovo da ih i nema.

I dok se naši poljoprivrednici tek uglavnom educiraju o mogućnostima i načinima korištenja fondova a država mijenja poticajnu politiku ovisno o proračunskim mogućnostima (još se sjećamo velikih prosvjeda zbog neisplaćenih poticaja), zanimljivo je proanalizirati koliko su važnost razvoja i poticanja poljoprivrede prepoznali gradovi.

Analitičari gradonačelnik.hr-a pročešljali su podatke Ministarstva financija o izvršenju gradskih proračuna za 2014. godinu (podaci za 2015. još nisu kompletirani) u kojoj je država za poticaje u poljoprivredi predvidjela isplatiti 2,4 milijarde kuna.

Analizirajući podatke o isplaćenim subvencijama po kriteriju per capita, kao i po udjelu u ukupnim gradskim proračunima, dobili smo top listu deset gradova koji su najviše pomogli svojim poljoprivrednicima.

Dobitne formula: Štednja i ulaganje

Uvjerljivi prvak je Ivanić-Grad koji je sa 913.175 kuna uloženih u svoje poljoprivrednike višestruko nadmašio gotovo sve velike gradove koji barataju puno većim proračunima nego što ga ima ovaj grad. Gradonačelnik Javor Bojan Leš i njegova administracija za ovu su stavku u 2014.izdvojili naime 2,03 posto gradskog proračuna, što per capita iznosi 62,77 kuna po glavi stanovnika.

Osim brige za poljoprivrednike, vladajuća garnitura u Ivanić-Gradu pozitivne rezultate i brigu prema svojim građanima iskazala je i na drugim poljima. U godinu dana od dolaska na vlast prepolovili su broj nezaposlenih (sa 2132 na 1055), sufinancirali prijevoz studenata, udžbenike za osnovne škole, rad logopeda i hitne pomoći, te smanjili cijene upisa u vrtiće... Istovremeno i uz sve to, smanjili su i gradski dug sa 22 na 17,2 milijuna kuna.

Udio u proračunu

Gledajući udio u proračunu, po izdvajanju za poljoprivrednike nakon Ivanić Grada se ističe Stari Grad na Hvaru (gradonačelnikVinko Maroević), koji je za subvencije izdvojio 1,29 posto gradskog proračuna ili 87,17 kuna po glavi stanovnika.

Na trećem je mjestu Novska (gradonačelnik Vlado Kasan) sa isplaćenih 1,20 posto proračuna, na četvrtom mjestu je Petrinja (gradonačelnik Darinko Dumbović)sa 1,16 posto proračuna, a na petom mjestu je sa isplaćenih 1,08 posto proračuna Trilj (Ivan Šipić). Slijede Đurđevac (Željko Lacković) sa 1,03 posto, Popovača (Josip Mišković) sa 0,99 posto, Kutjevo (Josip Budimir preuzeo je grad na izvanrednim izborima u travnju od dotadašnjeg gradonačelnika Ivice Nikolića) sa 0,97 posto te Sveti Ivan Zelina (Hrvoje Koščec) sa 0,93 posto. Na deseto mjesto, sa izdvajanjem od 0,80 posto proračuna, plasirali su se grad Ogulin i njegov gradonačelnik Jure Turković.

Ulaganje per capita

Gledamo li po per capita kriteriju,Ivanić Grad je na drugom mjestu iza Stari Grada dok je na trećem, sa izdvajanjem od 43,14 kuna po glavi stanovnika Vrlika (gradonačelnik Ivan Ćorić). Četvrta je Petrinja (33,67 kuna), slijedi Vis (gradonačelnik Ivo Radica) sa 33,19 kuna, potom Novska sa 31,07 kuna, te Mali Lošinj (Gari Cappelli) sa izdvojenih 30,45 kuna po glavi stanovnika. Đurđevac je po ovom kriteriju na osmom mjestu (30,32 kune), Popovača deveta (29,94 kune) a top listu zaključuje Vodnjan (gradonačelnik Klaudio Vitasović), sa uloženih 23,71 kune po glavi stanovnika za poticaje poljoprivrednicima.

Kao što vidimo, na obje top liste nalaze se samo mali i srednji gradovi. Prvi od velikih je, kada gledamo udio u proračunu, na 20-om mjestu sa izdvojenih 0,43 posto za poticaje grad Karlovac (gradonačelnik Damir Jelić). Slijede Sisak, Samobor, Bjelovar, Velika Gorica, Zadar, Kaštela, Pula, Varaždin i Osijek.

Kako bi smanjio cijene prijevoza građanima, Zaprešić je iz proračuna izdvojio 4,69 posto ili pak 207,07 kuna po glavi stanovnika. Slijede ga Imotski, Trlji, Kaštela, Sveta Nedelja, Varaždin, Zagreb, Gospić, Ilok i Klanjec

Iako ima najskuplji javni prijevoz u Europi, a vožnja zagrebačkim tramvajima skuplja je, kad se usporedi s prosječnom plaćom, čak i od one u New Yorku, studenti i školarci u Zagrebu se javnim prijevozom voze jeftinije nego njihovi kolege u Splitu, Zadru i Puli. To, jednako kao i umirovljenici, nezaposleni i ostale socijalne kategorije, mogu zahvaliti ogromnom izdvajanju Grada za sufinanciranje javnog prijevoza. Samo u 2014. godini Zagreb je za ovu stavku izdvojio preko 170 milijuna kuna, što je višestruko više od ukupnih godišnjih proračuna većine hrvatskih gradova. No, s obzirom da je ukupni zagrebački proračun izvan konkurencije i neusporedivo veći od svih ostalih (7,63 milijarde u 2014. godini), po izdvajanju za sufinanciranje javnog prijevoza metropola se nalazi tek na sedmom mjestu naše top liste deset gradova koji su na taj način najviše pomogli građanima.

Analizirali smo naime podatke Ministarstva financija o izvršenju gradskih proračuna za 2014. (podaci za 2015. još nisu kompletirani), te smo, uspoređujući ih po visini izdvajanja u odnosu na čitav proračun kao i per capita kriteriju, dobili top listu deset gradova koji su najviše izdvojili za sufinanciranje prijevoza svojim građanima.

Na prvom mjestu, sa 4,69 posto proračuna koji je išao za ovu stavku, plasirao se Zaprešić (gradonačelnik Željko Turk), koji je pak na drugom mjestu top deset liste kada se ovi troškovi analiziraju po per capita kriteriju (207,07 kuna po glavi stanovnika).

Kao jedan od ključnih problema Zaprešića na početku svog drugog mandata na čelu grada Željko Turk je isticao upravo pitanje prometa i prometne povezanosti jer je veliki broj njegovih građana osuđen na svakodnevnu vožnju do 20 minuta udaljenog Zagreba, što onima lošijeg imovinskog stanja predstavlja veliki financijski problem. Zbog toga je Grad, uz dovršenje obilaznica koje bi ubrzale putovanje do Zagreba, odlučio participirati i u svakodnevnim troškovima javnog prijevoza građana. Iako je i Zaprešić, kao i ostali gradovi, zbog promjene poreznih zakona ostao bez gotovo 10 milijuna kuna, Turk i njegova administracija trudili su se da građani to ne osjete na svojim leđima. Pa su tako, zbog pogoršane ekonomske situacije i standarda življenja, rebalansom proračuna u 2015. povećali iznos naknada građanima i kućanstvima, sufinancirali troškove školskih udžbenika za obitelji lošijeg imovinskog stanja, te smještaj djece u vrtiće...

Na drugom mjestu, sa 4,55 posto proračuna izdvojenog za sufinanciranje prijevoza građanima plasirao se Imotski (gradonačelnik Ante Đuzel), slijedi Trilj (gradonačelnik Ivan Šipić), sa izdvojenih 3,18 posto proračuna, Kaštela (gradonačelnik Ivan Udovičić) sa 2,89 posto, Sveta Nedelja (gradonačelnik Drago Prahin) sa 2,43 posto te Varaždin (Goran Habuš) sa 2,41 posto. Iako je za prijevoz svojih građana izdvojio na desetke, pa i stotine puta više od ostalih gradova, s obzirom da raspolaže jednako toliko većim proračunom, Zagreb (Milan Bandić) se, kao što smo naveli, na ovoj listi nalazi na sedmom mjestu sa izdvojenih 2,23 posto proračuna. Po per capitakriteriju Zagreb je pak na prvom mjestu sufinancirajući prijevoz građana sa 215,55 kuna po glavi stanovnika.

Na osmom mjestu, sa 2,21 posto proračuna izdvojenog za prijevoz građana nalazi se Gospić (gradonačelnik Petar Krmpotić), na devetom je sa 1,95 posto Ilok (Zvonimir Dragun) a listu zaključuje i najmanji grad u konkurenciji – Klanjec (gradonačelnik Zlatko Brlek). Za prijevoz građana Klanjec je naime izdvojio 99.198 kuna, što je 1,64 posto ukupnog proračuna ovog grada.

Nakon Zagreba i Zaprešića, treće mjesto na per capita listi zauzima Vrlika (gradonačelnik Ivan Ćorić)koja je prijevoz građana sufinancirala sa 156,76 kuna po glavi stanovnika.Slijedi Imotski sa 123,64 kune, Gospić sa 116,04 kune, Varaždin sa 111,81 kunom te Sveta Nedelja sa 91,01 kunom po glavi stanovnika. Kaštela su na osmom mjestu (76,29 kuna), Umag (gradolančelnik Villi Bassanese) sa 75,27 kuna te na kraju Trilj sa 59,27 kuna po glavi stanovnika izdvojenih za sufinanciranje prijevoza.

Gradonačelnik Vinko Maroević i njegova gradska vlast istaknuli su se višestruko višim izdvajanjem za socijalnu zaštitu od svih ostalih gradova, za tu su stavku izdvojili gotovo polovinu godišnjeg proračuna – 45,14 posto, odnosno 3.060,96 kuna po glavi stanovnika

Zbog dugogodišnje ekonomske krize Hrvatska se našla u samom europskom vrhu po siromaštvu. U 2014. godini stopa rizika od siromaštva bila je oko 19,4 posto, što nas je svrstalo na osmo mjesto u EU, a trendovi se od tada nisu promijenili na bolje. Sindikati su nedavno, povodom Svjetskog dana socijalne pravde upozorili na sve veće siromaštvo i jaz između bogatih i siromašnih, da je sve više siromašnih, a njihovo je siromaštvo sve veće. Socijalnu sliku Hrvatske najbolje oslikavaju brojke – imamo gotovo 300.000 nezaposlenih, preko 25.000 zaposlenih koji rade a ne primaju plaće, 324.300 blokiranih građana, 630.000 umirovljenika čija je mirovina niža od 2000 kuna, 60.000 predškolske djece raste u siromaštvu... I iako smo po broju siromašnih u europskom vrhu, po izdvajanju za socijalnu skrb (oko 20 posto BDP-a), Hrvatska je ispod EU prosjeka.

S obzirom na važnost socijalne politike i skrbi za one najugroženije i najsiromašnije, istražili smo koliko su gradovi u Hrvatskoj izdvajali za socijalnu zaštitu svojih građana.

Analitičari gradonačelnik.hr-a pročešljali su podatke Ministarstva financija o izvršenju gradskih proračuna za 2014. ( podaci za 2015. još nisu kompletirani), te smo, po per capita kriteriju i ovisno o udjelu izdvajanja u ukupnom proračunu dobili top listu deset gradova koji su najviše pomagali siromašnim, starim, bolesnima, nezaposlenima i socijalno ugroženima koji zbog raznih razloga nisu obuhvaćeni redovni socijalnim programima.

Apsolutni prvak kada je u pitanju skrb za siromašne po oba je kriterija Stari Grad na Hvaru. Gradonačelnik Vinko Maroević i njegova gradska vlast istaknuli su se u ovoj godini višestruko višim izdvajanjem za socijalnu zaštitu od svih ostalih gradova, za tu su stavku izdvojili gotovo polovinu godišnjeg proračuna – 45,14 posto, odnosno 3.060,96 kuna po glavi stanovnika. Ovako veliko izdvajanje za stavku socijalne zaštite Stari Grad ima zbog ulaganja u starački dom, prvi na otoku, investiciju tešku 22 milijuna kuna a u kojem će moći biti zbrinuto 70 starih i nemoćnih osoba. 'Napokon završavamo starački dom koji se gradi već 15 godina. Kad sam došao za gradonačelnika, bilo me sram što to toliko dugo traje pa smo se primili posla. Ostali su još neki sitni radovi, no čekamo i rješenje da se dom uvrsti u mrežu ustanova Ministarstva socijalne politike i mladih jer ga ne možemo sami voditi i financirati', kaže gradonačelnik Maroević u izjavi za Večernji list koji je objavio našu priču.

Na drugom je mjestu po izdvajanju za socijalnu zaštitu Imotski (Ante Đuzel) sa izdvojenih 14,24 posto proračuna, treći je Mali Lošinj (Gari Cappelli) sa 12,13 posto, slijedi Sisak (Kristina Ikić Baniček) sa 11,23 posto te Kastav (Ivica Lukanović) sa 11,03 posto proračuna.

Na šestom mjestu je Komiža (gradonačelnica Tonka Ivčević) sa 10,58 posto proračuna, sedmo je Valpovo (Leon Žulj) sa 10,35 posto proračuna, a na osmom Obrovac (Ante Župan) sa 9,99 posto proračuna. Na devetom mjestu je Solin (gradonačelnik Blaženko Boban) sa 9,07 posto, a listu zaključuje Metković (na čelu mu je tada bio Božo Petrov) sa 8,97 posto proračuna uloženog u socijalnu zaštitu svojih građana.

Kada se gleda po per capita kriteriju, nakon Starog Grada za ovu je stavku najviše izdvojio Mali Lošinj (1001,41 kuna po glavi stanovnika), na trećem je mjestu Zagreb (Milan Bandić) sa 600,15 kuna, četvrti je Dubrovnik (Andro Vlahušić) sa 498,31 kunom te na petom mjestu Komiža (432,78 kuna po glavi stanovnika). Šesta je Vrlika (Ivan Ćorić) sa 429,40 kuna, sedmi Buzet (Siniša Žulić) sa 415,47 kuna, osmi Obrovac (409,31 kuna), deveti Rovinj (Giovanni Sponza) sa 395,17 kuna te na deseto mjestu Zaprešić (Damir Benčević) sa izdvojenih 391,18 kuna po glavi stanovnika za socijalnu zaštitu građana.

Sa tek dva nezaposlena na sto stanovnika Buzet je grad u kojem se ne osjeća problem koji mori većinu Hrvatske i koji opravdava Forbesovu titulu jednog od najboljih gradova za život u Hrvatskoj. No, pozitivi trendovi nisu došli sami od sebe, već zahvaljujući aktivnim mjerama zapošljavanja i samozapošljavanja, te novim projektima i investicijama koje je u protekle tri godine pokrenula gradska vlast

Po podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u siječnju je u Hrvatskoj bilo registrirano ukupno 293.236 nezaposlenih osoba, od kojih je čak 88.108 mladih osoba do 29 godina starosti. Upravo po nezaposlenosti mladih Hrvatska se, sa svojom stopom od 43,1 posto, nalazi u samom europskom vrhu. Jednako kao i, posljedično, po riziku od siromaštva.

Da je nezaposlenost ključni i temeljni problem hrvatskog gospodarstva nitko ne spori, no osim načelnih teorija i predizbornih obećanja, još uvijek se ne vide trendovi ni pokazatelji da bi se situacija uskoro mogla promijeniti. Gospodarstvenici, primjerice, upozoravaju na pretjeranu normiranost i apsurdne propise koji doslovno onemogućavaju prekvalifikaciju i uključivanje u svijet rada 200 tisuća trajno nezaposlenih Hrvata koji godinama vise na burzi... Kako će na ovu situaciju utjecati odluka nove Vlade da mjere zapošljavanja u novom proračunu uglavnom bazira na očekivanim sredstvima iz EU fondova, te hoće li se konačno pokrenuti investicijski val koji bi trebao preokrenuti trendove i zapošljavanje, tek ćemo vidjeti.

U međuvremenu, odlučili smo provjeriti kakva je situacija na lokalnoj razini. Analizirajući podatke Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz siječnja 2016. dobili smo top listu deset gradova u kojima nezaposlenost, za razliku od ostatka Hrvatske - nije ključni problem. Napominjemo, međutim, da u analizi nisu obuhvaćena 23 mala i srednja grada (navedeni su u tablici) koji nemaju svoje područne urede i čiji nezaposleni se prijavljuju u područne urede drugih gradova. Podaci su obrađeni tako da smo izračunali broj nezaposlenih na sto stanovnika.

U Buzetu nitko ne traži otpis dugova

Najbolju situaciju, sa samo dva nezaposlena na sto stanovnika u svom gradu ima Siniša Žulić, gradonačelnik Buzeta. Ovaj podatak ne čudi kad se zna da je Buzet i u 2015. imao svega 2,06 posto nezaposlenih, što je razina iz pretkrizne 2008. godine, te se našao na Forbesovoj listi najboljih gradova za život i poslovanje u Hrvatskoj.

Grad je u protekle tri godine riješio problem i doslovno prepolovio broj nezaposlenih intenzivnijim mjerama novog zapošljavanja i samozapošljavanja. Buzet je lani podijelio čak 1,1 milijun kuna poticaja gospodarstvu i poljoprivredi čime je pak potaknuto 3,2 milijuna kuna novih investicija, uglavnom u malo poduzetništvo. Poticalo se otvaranje novih obrta, pa je u 2015. je otvoreno deset novih tvrtki i obrta, zaposleno je 27 radnika u 19 tvrtki a 14 ih se samozaposlilo.

To je grad u kojem se nitko u poslovnici Fine ne raspituje ima li pravo na otpis duga i u kojemu se, unatoč još uvijek nesigurnim vremenima, živi bolje nego u mnogim drugim krajevima Hrvatske, kaže gradonačelnik Žulić. Koliko je napredan u odnosu na ostale gradove ali i samu državu govori i podatak da je Buzet, primjerice, samo lani iz EU fondova dobio pola milijuna bespovratnih kuna za aktivnije uključivanje gospodarstvenika u kreiranje gradskih poticaja i potpora.

Uz titulu jednog od najboljih gradova za život, Buzet je dogurao i do samog finala u izboru za nagradu 'EDEN-europska destinacija izvrsnosti

Gradonačelnik Žulić je također istaknuo da je Buzet posljednjih godina sve više i turistički grad. Uz dobre turističke brojke, napori turističkih djelatnika prepoznati su u izboru za nagradu "EDEN - europska destinacija izvrsnosti", dok se u ovoj godini nadaju ponijeti titulu 'europski grad sporta'.

Nakon Buzeta, u top deset gradova sa najmanje nezaposlenih su: Zagreb (Milan Bandić) sa tri, te Velika Gorica (Dražen Barišić) i Novalja (Ante Dabo) sa četiri nezaposlena na sto stanovnika. Sveti Ivan Zelina (Hrvoje Košćec) na svojih 15.959 stanovnika ima 650 nezaposlenih, što ga svrstava na peto mjesto u ukupnom poretku, a prvo među gradovima srednje veličine. Tu su potom Novi Marof (Siniša Jenkač), Rovinj (Giovanni Sponza) te Pag (Željko Maržić) sa pet nezaposlenih na sto stanovnika, te Križevci (Branko Hrg) i Benkovac (Branko Kutija).

Službenom titulom 'pametnog grada' ovjenčana Pleternica posljednjih je godina doživjela ekspanziju projekata i investicija kojima želi zaustaviti trendove iseljavanja i zadržati mlade i sposobne ljude. Jedan od značajnijih upravo u godini koju smo analizirali je otvaranje nove, suvremene i energetski učinkovite zgrade knjižnice na čak 850 metara četvornih vrijedne 12 milijuna kuna

Podatke Ministarstva financija o izvršenju gradskih proračuna za 2014. (još uvijek iščekujemo podatke za 2015. koji bi uskoro konačno trebali biti kompletirani) analitičari gradonačelnik.hr-a ovaj su put pročešljali tražeći podatke o tome koji gradovi u Hrvatskoj, unatoč krizi i svim troškovima koji uz nju idu, ne odustaju od ulaganja u kulturu. Dubrovnik, Hvar, Šibenik..., imena su koja smo očekivali, riječ je o gradovima koji se ponose svjetski poznatim kulturnim festivalima i manifestacijama, i koja doista sa svojim velikim izdacima za kulturu zauzimaju sam vrh top liste kreirane po per capita kriteriju. No, kada se podaci analiziraju po kriteriju udjela izdataka za kulturu u odnosu na cjelokupan gradski proračun, u prvi plan iskaču manji gradovi.

A rekorder je definitivno Pleternica čije su gradske vlasti na čelu sa gradonačelnicom Antonijom Jozić za kulturu u 2014. izdvojili čak četvrtinu (25,72 posto) svog ukupnog proračuna. U milijunima, riječ je o 5,5 milijuna od proračuna teškog 21,6 milijuna kuna.

Ovaj podatak iznenađuje i čudi samo na prvu, i to one koji nisu upućeni u funkcioniranje ovog malog ali i službenom titulom ovjenčanog pametnog grada koji je u posljednjih nekoliko godina sav u projektima i investicijama (imaju projekte vrijedne 350 milijuna kuna) kojima nastoje oživjeti svoje gospodarstvo i tako zaustaviti trendove iseljavanja, pogotovo mladih i obrazovanih ljudi koji posljednjih godina masovno napuštaju Hrvatsku, a Slavoniju pogotovo.

Jedna od značajnijih investicija upravo u godini koju smo analizirali je otvaranje nove, suvremene i energetski učinkovite zgrade knjižnice na čak 850 metara četvornih u koju je preseljen fond od 35 tisuća knjiga iz sto godina stare dotadašnje knjižnice. Vrijednost investicije iznosila je 12 milijuna kuna, a novac je, zahvaljujući kvalitetno pripremljenom projektu, osiguran iz ministarstava kulture i regionalnog razvoja te Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Jedan od zanimljivijih i potpuno jedinstven projekt kojim se diči Pleternica i zbog kojega su, među ostalim, i dobili titulu energetski 'pametnog' grada je njihova vlastita hidroelektrana koja u posljednje tri godine proizvodi električnu energiju. Ostvarenim prihodima ova elektrana u potpunosti pokriva trošak gradske javne rasvjete, pa sada Grad radi na ishođenju dozvola za gradnju druge hidroelektrane vrijedne oko četiri milijuna kuna.

'Pleternica je možda mali grad površinom i proračunom, ali je velik zbog svojih ljudi, zbog svih poduzetnika, poljoprivrednika, marljivih ljudi dobre volje', ističe u gotovo svim svojim javnim nastupima ponosna gradonačelnica Antonija Jozić, koja je na izborima 2013. na čelo grada došla tako što je doslovno 'pomela' konurenciju.

Sa osvojenih čak 64 posto glasova, što je najbolji rezultat na izborima za gradonačelnika u Slavoniji a čak deveti u konkurenciji svih 128 hrvatskih gradova, u gotovo svim javnim nastupima ističe kako je Jozić svojom prednosti na izborima smatra to što je i prethodni mandat provela u gradskoj upravi, kao zamjenica dotadašnjeg gradonačelnika Franje Lucića, i tada je i pokrenut projekt nove knjižnice o kojem smo gore pisali.

Gradonačelnica kao jedno od većih dostignuća ističe i otvaranje Industrijske zone, Poduzetničkog centra kao i Poduzetničkog inkubatora u kojemu svi koji imaju ideje mogu dobiti prvi poticaj. Od projekata u pripremi ističe pak uspostavu poslovno turističkog centra vrijednog sedam milijuna kuna, rekonstrukciju stare kino-dvorane u multimedijalnu dvoranu, nadogradnju sportsko-rekreacijskog centra 'Slavija', uređenje gradskog parka, izgradnju male zelene tržnice...

Odmah iza Pleternice, sa 19,61 posto proračuna izdvojenog za kulturu, plasirao se Metković (tada je gradonačelnik bio sadašnji potpredsjednik Vlade Božo Petrov), a na trećem je mjestu Šibenik (Željko Burić) sa uloženih 19,11 posto proračuna. Slijedi Slatina (Ivan Roštaš) sa 18,37 posto proračuna, Đakovo (Zoran Vinković) sa 18,19 posto, te Komiža (Tonka Ivčević) sa 17,25 posto uloženih u kulturu. Hvar (Rino Budrović) je, sa 16,26 posto proračuna uloženog u kulturu na sedmom mjestu, na osmom je sa 16,09 posto Dubrovnik (Andro Vlahušić), deveti je sa 15,98 posto Vukovar (Ivan Penava preuzeo je u lipnju grad od dotadašnjeg gradonačelnika Željka Sabe), a na desetom je mjestu, sa 13,31 posto uloženog proračuna u kulturu Požega (Vedran Neferović).

Čak 36,8 posto svog proračuna Pazin je izdvojio za sport i rekreaciju u 2014. godini i to zbog otvaranja velike multifunkcionalne sportske dvorane koja, osim školarcima, služi i gradskim sportskim klubovima i rekreativcima. Uz Pazin, u top deset gradova po ulaganju u zdrav i sportski duh svojih građana su Varaždin, Zabok, Supetar, Požega, Sinj, Rijeka, Klanjec, Poreč i Vrlika

Uz kulturu, u kriznim vremenima sport je područje na kojem se najčešće i najviše štedi, barem kada su jedinice lokalne samouprave u pitanju. Iako nitko ne dovodi u pitanje važnost sporta i rekreacije, pogotovo za fizički ali i psihički razvoj djece i mladih, zbog ograničenih proračuna i zadanih troškova sport, pogotovo onaj amaterski, često ostaje u donjem dijelu liste prioriteta krojača budžeta.

No, da nije uvijek tako i da se i sport i rekreacija i u krizi mogu naći među strateškim projektima kojima se želi osigurati kvalitetniji i zdraviji život grada i njegovih stanovnika govore podaci do kojih su, istražujući ovu temu u podacima Ministarstva financija o izvršenju gradskih proračuna za 2014. došli analitičari gradonačelnik.hr-a.

Na prvo mjesto se naime, uvjerljivo i s višestrukim vodstvom, plasirao Grad Pazin. Što nije ni čudo, s obzirom da gradonačelnik Renato Krulčić često ističe da je Pazin 'grad školstva i sporta'.

Pazin je naime u 2014. godini upravo za sport i rekreaciju izdvojio više od trećine (36,8 posto) svog proračuna – 27,03 od ukupno 73,5 milijuna kuna, koliki je bio proračun za tu godinu. Gledajući po per capita kriteriju, za sport i rekreaciju Pazin je izdvojio čak 3130,16 kuna po glavi stanovnika, što je višestruko više od svih ostalih gradova. Za ilustraciju, drugoplasirana na listi, Vrlika, za ovu je svrhu izdvojila 1235,57 kuna po glavi stanovnika.

Najveći dio ove goleme cifre uložen je u izgradnju nove školsko-gradske sportske dvorane na čak 2900 metara četvornih, predviđene za korištenje kako školarcima, iz osnovnih i srednjih škola tako i gradskim sportskim klubovima. Iako je bilo puno izazova, ponajprije financijskih, od gradnje se nije odustajalo jer Grad podupire rad i aktivnosti djece i mladih, a dvorana će povećati standard tjelesne kulture i sporta jer će se osim škola i klubova njome koristiti i rekreativci, komentirao je nakon otvaranja gradonačelnik Krulčić. Inače, zanimljivo je da je, suprotno u Hrvatskoj uvriježenoj praksi kašnjenja pa i višestrukog probijanja rokova, sportska dvorana u Pazinu dovršena je čak tri mjeseca prije predviđenog roka.

Investicija je to vrijedna više od 38 milijuna kuna, od čega je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU sufinanciralo 9,8 milijuna, a Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost gotovo dva milijuna za povećanje energetske učinkovitosti objekta. Ugradnjom posebnih rasvjetnih tijela koje je razvila pazinska tvrtka 'Eltor' postignuta je naime čak 45 posto uštede na električnoj energiji u ovoj dvorani. Ostatak od 21,3 milijuna kuna osiguran je pak dugovoročnim zajmom koji po pola otplaćuju grad Pazin i Istarska županija.

Osim golemog ulaganja u sport, Pazin se u 2014. godini istaknuo po još jednom, posve drugačijem i potpuno jedinstvenom projektu kojeg je pokrenula gradska uprava u suradnji sa GONG-om – 'Pazi(n) proračun'. Riječ je o projektu participativnog budžetiranja, odnosno uključivanju građana u kreiranje onog dijela proračuna koji nije unaprijed zadan fiksnim obvezama. Zahvaljujući i ovom, kako ga nazivaju, 'demokratskom eksperimentu', Pazin je skočio na četvrto mjesto po transparentnosti poslovanja u konkurenciji ukupno 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave.

Što se pak ulaganja u sport i rekreaciju tiče, drugi iza Pazina, po kriteriju udjela u proračunu je Varaždin (Goran Habuš) s izdvojenih 24,4 posto proračuna, potom Zabok (Ivan Hanžek)sa 23,5 posto, Supetar (Ivana Marković)sa 18 posto, Požega (Vedran Neferović) sa 14,7 posto, te Sinj (gradonačelnik je bio pokojni Ivica Glavan) sa 14,5 posto. Na sedmom mjestu je Rijeka (Vojko Obersnel) sa 13 posto, osmi je Klanjec (Zlatko Brlek) sa 12,4 posto, na devetom mjestu su Poreč (Edi Štifanić) i Vrlika (Ivan Ćorić) sa 12,1 posto, te na desetom mjestu Prelog (Ljubomir Kolarek) sa 10,3 posto proračuna uloženog u sport i rekreaciju.

Uz pomoć siromašnim i bolesnim građanima kojima pokrivaju režije, Imotski značajna sredstva izdvaja i za pokrivanje prehrane osnovnoškolcima i prijevoza studentima, a od ostalih hrvatskih gradova izdvaja se i po tome što svim budućim studentima daruje prijenosna računala. Za naknade građanima Imotski je u 2014. tako izdvojio 4,72 milijuna kuna, što je 16,16 posto godišnjeg gradskog proračuna

Po stopi rizika od siromaštva od 19,4 posto, Hrvatska se 2014. godine našla na osmom mjestu u EU. I dok je po broju siromašnih u samom europskom vrhu, po izdvajanju za socijalnu skrb od oko 20 posto BDP-a, Hrvatska je ispod europskog prosjeka.

Upravo zato za preživljavanje socijalno ugroženih građana u velikoj je mjeri presudna briga i skrb lokalne samouprave. Nedavno smo objavili podatke o gradovima koji su u 2014. najviše izdvajali za socijalnu zaštitu građana. U samom vrhu, na drugom mjestu se sa 14,24 posto proračuna, odnosno 4,16 milijun kuna izdvojenih za socijalu plasirao Imotski. Gradonačelnik Ante Đuzel tada je komentirao kako nitko za svoje građane ne izdvaja više od Imotskog, što se potvrdilo i novom analizom gradonačelnik.hr-a, o izdvajanju gradova za naknade građanima. Riječ je o naknadama u novcu i naravi, odnosno materijalnim potrepštinama, za što je Imotski u 2014. godini izdvojio 4,72 milijuna kuna, odnosno 16,16 posto svog proračuna.

Gradonačelnik Đuzel pojašnjava kako je riječ o pomoći socijalno ugroženim, siromašnim i bolesnim građanima, pa Imotski tako daje milijun kuna godišnje za plaćanje režija, komunalija i ogrijeva bolesnima i siromašnim obiteljima.

No ovdje nije riječ samo o socijalnim kategorijama, već su uključeni i učenici i studenti. Tako još više, 1,7 milijun kuna ide za prehranu učenika, pa svi imotski osnovnoškolci u školama imaju besplatnu marendu. Studenti, osim stipendija, za što Grad izdvaja oko 350 tisuća kuna, dobivaju i pokrivene putne karte za vožnju cijelom Hrvatskom, za što grad izdvaja dodatnih 700 tisuća kuna...

Ono po čemu se Imotski izdvaja od ostalih, ili barem većine hrvatskih pa i mnogo bolje stojećih gradova je činjenica da svim svojim budućim studentima, učenicima koji završe četverogodišnju srednju školu – daruju besplatna prijenosna računala. To je, kaže Đuzel, oko 120 laptopa godišnje plus što svake godine podijele i desetak laptopa osnovnoškolcima koji osvoje neku nagradu na državnim školskim natjecanjima.

Nakon Imotskog, na drugom mjestu po brizi za svoje građane u vidu materijalnih i financijskih naknada je Kastav (gradonačelnik Ivica Lukanović), sa 10,65 posto proračuna, potom Bakar (Tomislav Klarić) sa 10,30 posto, Oroslavlje (Ivan Tuđa) sa 9,44 posto te Novska (Vlado Kasan) sa 9,30 posto. Na šestom mjestu je, sa 9,29 posto izdvojenih za naknade građanima Zaprešić (Željko Turk), sedmi je Solin (Blaženko Boban) sa 8,90 posto, potom Vrbovec (Vladimir Bregović) sa 8,61 posto, Sveti Ivan Zelina (Hrvoje Košćec) sa 7,90 posto te deseta Krapina (Zoran Gregurović) sa 7,58 posto. Zanimljivo je da među prvih deset po ovom kriteriju nema ni jednog velikog grada, prvi je Bjelovar (Antun Korušec), sa 7,47 posto proračuna izdvojenog za naknade građana, što ga pozicionira na 11. mjesto ukupne top liste. Kada se gleda per capita kriterij, situacija je nešto drugačija pa je prvi Zagreb (Milan Bandić) sa 605,15 kuna po glavi stanovnika, drugi Bakar sa 558,58 kuna, Dubrovnik (Andro Vlahušić) na trećem mjestu sa 467,90, a Imotski na četvrtom mjestu sa 439,03 kune po glavi stanovnika izdvojene za naknade građanima. (gradonačelnik.hr)

Od 127 hrvatskih gradova, u maniri dobrih gospodara svojom su imovinom, po ocjeni Državne revizije, u periodu od 2012-2014 upravljali jedino Buzet, Čakovec, Dugu Resu, Gospić, Karlovac, Kastav, Ivanec, Labin, Ludbreg, Opatiju, Ozalj, Prelog, Senj, Slavonski Brod, Slunj, Umag, Vinkovce, Viroviticu i Zaprešić

Nakon što je prije mjesec dana objavljeno, izvješće Državne revizije o upravljanju nekretninama jedinica lokalne samouprave ovih je dana došlo u Sabor i sablaznilo zastupnike Odbora za lokalnu i regionalnu samoupravu koji su prvi o njemu raspravljali. Naime, od 576 gradova, općina i županija, po ocjeni revizije, samo ih je 32 dobilo pozitivnu ocjenu. Svojim nekretninama – građevinskim zemljištima, poslovnim prostorima i stanovima učinkovito je upravljalo sedam županija, šest općina i 19 gradova među kojima, zanimljivo, nisu oni najveći.

Zagreb, Rijeka, Split i Osijek mogu se tako, kada je efikasno, transparentno i racionalno upravljanje nekretninama u pitanju, ugledati na puno manje – Buzet, Čakovec, Dugu Resu, Gospić, Karlovac, Kastav, Ivanec, Labin, Ludbreg, Opatiju, Ozalj, Prelog, Senj, Slavonski Brod, Slunj, Umag, Vinkovce, Viroviticu i Zaprešić. Ovi gradovi svojim su nekretninama, ocijenila je Državna revizija, upravljali kao dobri gospodari, u skladu sa zakonima, posjeduju cjelovite podatke o nekretninama te su uspostavili efikasan sustav unutarnjih kontrola, što su temeljni kriteriji za ocjenu načina upravljanja.

A kako su nekretninama u 2014. godini upravljali gradovi odlikaši i koliko im je to učinkovito upravljanje obogatilo proračun, proučili su analitičari gradonačelnik.hr-a.

Po vrijednosti nefinancijske imovine od ovih 19 gradova najbogatiji su Karlovac (1,27 mlrd kuna), Gospić (1,24 mlrd kuna), Vinkovci (834,79 milijuna kuna), Čakovec (772,06 milijuna) i Slavonski Brod (745,84 milijuna kuna).

No, najviše prihoda od upravljanja imovinom u 2014. godini ostvarila je Virovitica (gradonačelnik Ivica Kirin) – 16,62 milijuna kuna. Najveći dio prihoda Virovitica je pritom ostvarila od prodaje poslovnih prostora (8,75 milijuna), što je čak petina ukupnih prihoda od prodaje poslovnih prostora svih jedinica lokalne uprave i samouprave. Više od polovice ovih prihoda, 4,85 milijuna kuna uprihođeno je prodajom zgrade Katoličke gimnazije Požeškoj biskupiji, te 3,52 milijuna kuna prodajom dijela kompleksa Palače Pejačević u koju se u 2014. preselila virovitička gradska uprava. Uz poslovne prostore, značajne prihode (6.92 milijuna) Virovica je ostvarila od prodaje građevinskog zemljišta u poslovnim zonama.

Za razliku od Virovitice, Opatija (Ivo Dujmić), koja je upravljanjem svojim nekretninama uprihodila 15.98 milijuna kuna, najveći dio – 7.39 milijuna kuna, ostvarila je od zakupa poslovnih prostora. Opatija je, naime, u 2014. godini posjedovala 183 poslovna prostora površine 17.164 metara kvadratnih. Od toga ih je 12 iz različitih razloga bilo izvan upotrebe, za deset koji koriste Grad i gradska trgovačka poduzeća nije se plaćala zakupnina, dok su ostala trgovačka društva, stranke i udruge, ukupno platile spomenutih 7,39 milijuna kuna najma.

Poput Virovitice, tek nešto manje (6.83 mil. kn), Opatija je drugi najveći prihod ostvarila od prodaje zemljišta dok je za kupnju ili zamjenu zemljišta namjenjenog za kapitalne projekte u 2014. potrošila 3,77 milijuna kuna.

Rekorder po prihodu od prodaje građevinskog zemljišta među ovih 19 gradova definitivno je Umag (Vili Bassanese). Od ukupnog prihoda od upravljanja nekretninama od 15.39 milijuna kuna, više od polovice (8.24 mil.kn) zaradili su prodajom zemljišta, dok su od zakupa 144 poslovna prostora uprihodili 3.8 milijuna kuna.

Četvrti je Slavonski Brod (Mirko Duspara) sa prihodom od 7.26 milijuna kuna, od čega su najviše zaradili zakupom poslovnih prostora (3.37 milijuna), te prodajom zemljišta (2,28 milijuna kuna). Na petom je mjestu Čakovec (Stjepan Kovač) sa zaradom od 5,43 milijuna kuna, pri čemu najviše – 2,11 milijuna od prodaje poslovnih prostora te 1,59 milijuna od prodaje zemljišta.

Zanimljivo je, primjerice, da je Grad Ludbreg čak 93 posto svojih ukupnih prihoda od raspolaganja imovinom ostvario od zakupa poslovnih prostora, a odmah iza njega je Ozalj, koji je na isti način ostvario 69 posto svojih ukupnih prihoda. Prodajom zemljišta Grad Prelog ostvario je pak čak 90 posto, a Ivanec 86 posto svojih ukupnih prihoda od upravljanja imovinom. Najveći dio svojih prihoda, 71 posto, Slunj je pak ostvario od prodaje stanova.